četvrtak, ožujak 4, 2010
Pišljiva oda bureku!
Ej, bureče ,netko reče
U jedno pijano veče,
Kak bi bilo dobro – naprosto te smazat!
I sad čudiš se ti
Kak sam se odlučio
O bureku pisati??
Pa, šta da kažem,
Bolje da burek smažem...
Jer nisam ja baš takav „crnjak“
Tek ponekad..
„Rusi“ me ponesu
Poput breze što u krošnji skriva
Čarobne mirise iz pekare „Iva“ (moja omiljena)
I tako, veseli i zdravi bili
Burekom tijelo i dušu krijepili...
utorak, ožujak 2, 2010
Međutim, sad je došlo vrijeme da pođemo: ja idem u smrt, a vi nastavljate živjeti. Tko će od nas bolje proći, ostaje zakrito svakome osim Bogu.
tako je mislio i rekao....?
Kod breze na osami
U studeni hladnoj
Rekao sam nešto
Što nikome nisam...
Ipak, misli neke
Umorne od postanka,
Progonjene strahom,
Osupnute čežnjom,
Tek mudro prešutjeh...
I opet, kod breze,
Valja mi ići,
Možda joj i šapnem,
Možda i prešutim.
Da, kod breze
svakako ću ići...
Jer mi ta
Breza neizmjerno sliči....
utorak, veljača 16, 2010
ne, nisam u bedu....super sam, sve je za pet kad si muško i voliš...svašta...(trebao sam napisati nogomet...i po ovom zaudaram tj.odudarm od drugih)...nisam u bedu, čak povrh toga, ja sam neuništiv, nepoderiv i kurblam pedale bicikla života ,jer ako prestanem kurblati - padam...nisam u bedu, borim se..zaliječio sam ili pak hoću.. nekakve rane...boli? malo....vrludaju mi misli pentatonskom ljestvicom,razmišljam..kontam...glup sam....ali, dobro je, nisam u bedu...i sjetio sam se one dubrovačke, gosparske...sa svima ljubazno, no sa nikim do kraja istinito....sindrom bumeranga, nazočan...sindrom istine pretvara se u laž...sve je puno sindroma, aksioma, teorema...konfuzija...
ustvari...utopiju tražim, jer ono što tražim samo po sebi jest utopija....a štotražim?? tražim svašta..jer, numeracija dovoljno, nipodaštiva je, sama po sebi nedovoljna...suplementarno današnjici kroz prizmu povijesti kad je netko uzviknuo - harač rajo...harač trebam...i taj se nije zadovoljavao - dovoljnim...i upitna je kostatacija zadovoljiti se dovoljnim!! to ne postoji..ima , nadalje okolo po dućanima za kupiti vaga - koja mjeri npr. jel dovoljno šećera za kolač...to je opis "dovoljnosti"..a...šta sam se uhvatio toga dovoljno...etimologija - do...voljno...do volje...do, ali ne preko....tek toliko da je dovoljno.... jadno...dovoljno...e, bez veze....idem dalje akumulirati život, ne biti u bedu...biti ljubazan sa svima,ali ne do kraja istinit.....bljak...bljak
ponedjeljak, veljača 15, 2010
Dječake ne treba slati u postelju, jer se probude dan stariji i začas odrastu..
Zato, valja njima da budni sanjaju, a često, sam poželjeh da zaspim i vječito da sanjam,
Pa da futur odagnam, nekoj davnoj prošlosti da se vratim nekim „krivinama“ da se inatim...
Pokušavam, misijom nemogućom, popraviti doživljenu empiriju, ali poput pijeska niz dlanove,sve mi otječe i u Krug se vrtim kao sekundara na satu....
Odagnati sve, zaspati, barem u snu, ono nešto vratiti...
Zato, dječake ne tjerajte u postelju...No,tema ova drugačija je posvema trebala biti i u njoj sam trebao nešto drugo napisati, nešto kao ljubavno, no i to, tek u nekom prošlom vremenu postoji...
srijeda, studeni 25, 2009
Razlivena tinta
Iz olovke, ne iz pera
Jer ga dostojan nisam.
Razlivena tinta
Iz olovke ,poput
Krvi razlivene na rukama
Ubojice…
Krvi okađene
Kandilom…
Razlivena krv
Ko da, nečista je…
Razlivena tinta
Iz olovke,
Poput krvi što vrišti
Poput moje krvi nečiste…
ponedjeljak, studeni 23, 2009
a…kad u duši
vazda ista pustoš zrači
izlaz iz Kruga No. IX
ne mogu naći…
Zaslužio nisam
ni tek obični
tamburaški tremolo,
gdje riječi gube
smisao svaki,
a vrijeme teče
u nepovrat, kao sati
četvrtak, listopad 29, 2009
Na Dan mrtvih
Kada umislim da križevi cvile
Kada umislim da su mrtvi željni zagrljaja moga
Kada oćutim beskraj nedorečenoga
Kada oćutim beskraj potrebe
Na Dan mrtvih, kada oćutim…
I, tada i sam jesam, kao po navadi staroj….mrtav…
utorak, rujan 29, 2009
Malo samokritike
Kažu mi da sam taman lik…a, je ne kužim..kako „taman“..znači li to da sam taman, tj. da pašem, odgovaram, da sam kao krojen za nekoga – neku ili sam taman poput Rembrandtove smeđe…
Ne znam, k tomu (evo malo akuzativa) daltonista sam pored sve ostale faličnosti…neke vele da je bitan fi…kakav sad fi? Znam da je ono – do, re, mi, fa, so,la, si, do….ali da ima fi??? Valjda sam izostao sa solfeggia kad se ta nota učila…i opet ne znam….kakav crni fi?
Kažu dalje, da osciliram u osjećajima, da sam neuravnotežen sa emocijama, a ja opet ne kužim i pitam se, pa zar na njih ne utječe oseka i plima (kada fakat ,ništa ne štima) mjesečeve mjene, i nekakove sjene koje vazda me prate i kao da me netko gleda…i kao da ne znaju da ima nekih tajnih veza između pjesmika i breza…
Svi govore – čudan svat….a ja na to pomislim na Kumičića i Svatove u čudu…
Neki pak vele da sam zanimljiv i strašno duhovit,pa čak ponekada i inteligentan, a ja se pitam koji im je???? Valjda me tada oplete tempora lucida…Svašta još vele za mene, no kad se to sve stavi na vagu, fakat ispadne jedan čušpajz u kojem se nađe i fini komad mesa….Praseće oči spominju, a ja imam tak krasne plave oke, ne moš vjerovat, nadalje kazuju neke da sam, a joooj, bolje da šutim…šapuću da imam veliki nos…
Često me spomenu i Baranjske snaše, poneki muž mi se familije dosjeti, jedan je jednom i dvocijevku na mene potegao….o meni vrludaju priče po kuloarima u Poreznoj….
Mogao bih ja jošte piskarati ovđekarce, ali, nekako danas nemam inspiracije..
Pozdravljam puno sve svoje virtualne komšije, snaše i ostale….
No, ne zna nitko da meni nije lahko, jer da je lako – bio bi bećar svatko…šala, šala….ja sam tek obični tip, koji surfa valovima života….
ponedjeljak, rujan 28, 2009
Ljubav umire nakon 3 godine
Dugovječna je…a?
Jedna za koju znam je bila često neshvaćena u potrebama,svedena na strast,svedena na simbiozu, okrunjena nerazumijevanjem,prožeta sumnjama, nepovjerenjem, iako razgolićenost karakterna bila je pozamašna, ljubav ta bila je prožeta imperativom – ako nećeš ti, ima tko hoće, vjerujem da je samo u početku bila neprijetvorna, kada se ta femina usitinu davala, kasnije, nije važno, sušila se kroz nerazumijevanje…no teško mi je iznaći prave riječi, da opišem to…vjerojatno, trivijalna je bila….
Bez veze i bez reda ovaj post….post, postiti, postiti ne komzumirati – ljubav…a, jel mi žao?? Pa…malo da….al, bude prošlo…
četvrtak, rujan 24, 2009
Povlačim sve što sam rekao,
Ispričavam se svima kojima bih trebao,
Nestajem iz Vaših života,
Oko me je zid….velik, veliki…..
srijeda, rujan 2, 2009
Nešto ,kao ona o… Ines….
Ne daj se…
Navikama, godinama,rijeci što otječe…
Ne daj se…
Meni, Đavlu, iako nisam baš tako crn…
Ne daj se…
Generacijo…
Jer, još nas ima…još možemo….dati…
I bezobraznih podataka naše mladosti
Koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta
ponedjeljak, kolovoz 10, 2009
Elegija
Tek za fragmentima
Srce mene vuče
Da capo al fine
Želja da me mine…
I tankoćuta breza
U krošnji da me skrije
Kao da me nitko, nikad vidio nije….
Mors ultima ratio
I kao neizbježna
i kao posljednja među spoznajama
ona je posljednja istina..
Ima neobuzdanu snagu,neosporenu vjerodostojnost
Ona ne valorizira, ravnodušna je i nikada ne iznevjeri….
petak, srpanj 24, 2009
Onkraj puta, ljetna sekvenca ...
Na kraju druma, gdje kalsje pokošeno već strnjak otkriva
dvije dječačke glavice na kamarama sijena čude se prizoru,
što kao da zemaljski nije, polje, zemlja, zrak…i velike bale slame…
Odlutaju malo u polje suncokreta, poprime žutu boju i raduju se životu..
Poželjeh, dječaci, hodajte sunčanom stranom, okrećite se Suncu.
petak, srpanj 10, 2009
eh da mi je 6 mjeseci primati 22.800,00 kunića a da ništa ne radim...no ne vjerujem da je to moguće..to valjda ima samo u zemlji Dembeliji...ili u nekoj zemlji gdje žive maloumni ljudi...ne znam, ali ipak - volio bih....uh...trebao bih se probuditi iz bunila....
ajd doviđenja i živili...
srijeda, veljača 25, 2009
svatko ima svoj san, a moj....moj je jučer postao definitivno zabranjen....
utorak, veljača 10, 2009
U osvit zore...
Valja mi poći i nadam se da će me netko za ruku povesti, netko meni znan, netko davno meni blizak, netko čiji sam osmjeh volio...nosio je brkove, svirao je violinu, a zvao sam ga dedo...
Znam, negdje čeka me, osuditi me neće, povest će me on za ruku, vratiti u djetinjstvo koje sam toliko puta spominjao....čekaj me deda...stići ću brzo....jer, strah me je....a ti, molim te – čekaj me....
Molitva ( psalm 69)...fragmenti...
Spasi me Bože,
Vode mi dođoše do grla!
Iznemogoh od vikanja
Grlo mi je promuklo
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj
Oni koji me mrze nizašto...
Tuđinac postadoh braći
I stranac djeci majke svoje...
A njima...
Nek im stol bude zamka
A žrtvene gozbe stupica..
Njihova kuća nek opusti..
Nek budu izbrisani iz knjige živih...
Među pravednike nek se ne broje....
utorak, veljača 3, 2009
Sjenku koja me vječito prati ne možeš dohvatiti, ona je tu ali ništa ne vrijedi...vjeran pratilac....
Ona te drži stalno za ruku, al se ne možete dotaći...
Sa njom živiš blizu, al daleko...
Ko je ima, taj je nema...ko ju je izgubio, ne može je naći...i taj, taj je sanja...
I kad dotaknu se linije života, uglavnom se ne dodirnu, i jedno pored drugog kao stranci prođu..
budite dolce piano....